TERAPIJSKI RAD
Terapijski rad jedan je od oblika pomoći u sazrijevanju osobnosti. On je zapravo odgovor na potrebu za osobnim razvojem – potrebu koju imamo na emocionalnoj i duhovnoj razini.
Iako smo kroz život orijentirani prema učenju, rastu i sazrijevanju, poticanje našeg emocionalnog i duhovnog razvoja unutar uvriježenih klasičnih društvenih struktura učenja najčešće izostaje. Jednako tako, svi mi kroz djetinjstvo doživljavamo određene emocionalne poteškoće koje u tom periodu života ne možemo na adekvatan način emocionalno probaviti. Upravo te poteškoće ostaju nedovršeni dječji poslovi koje sa sobom nosimo dalje u život.
U terapijskom radu stoga se okrećemo onome što nam je zajedničko svima kao ljudskim bićima – sazrijevanju dijelova nas koji tijekom odrastanja nisu imali potrebnu podršku. Razlog nedostatka podrške naime ne moraju nužno biti izrazito traumatična iskustva iz djetinjstva. Vrlo je često razlog tome to da roditelji, unatoč posvećenosti svojoj djeci, zbog vlastite emocionalne i psihološke nezrelosti ne mogu pomoći djeci da probave i dovrše sve emocionalne konflikte. Upravo zbog toga ono što nismo mogli dovršiti i razriješiti kao djeca prenosimo u odraslu dob.
Terapijski rad kojim se bavimo temelji se na troslojnoj mapi ljudske psihe koja se sastoji od predosobnog, osobnog i nadosobnog psihičkog prostora. Veliki dio osobnog razvoja u početku se tiče dovršavanja nedovršenih dječjih poslova, odnosno nedovršenih emocionalnih boli iz predosobnog i ranog osobnog perioda.
Kako se zapravo ti nedovršeni dječji poslovi manifestiraju u nama kao odraslim osobama? Nesvjesni bolni osjećaji koji nisu prorađeni, to jest probavljeni, ne potiskuju se samo u našoj psihi. Oni se kroz energetska, suptilna tijela potiskuju u najgušću vibraciju, to jest u naše fizičko tijelo. Na taj način nastaju fizičko energetski i psihološki blokovi koje je W. Reich imenovao kao tjelesni oklop. To zapravo znači da u našemu fizičkom tijelu, baš kao i u našoj psihi, postoje zapisi bolnih osjećaja iz djetinjstva koji nas na različite načine danas uvjetuju.
Kroz angažiranje tijela paralelno s emocionalnim i psihološkim aspektom u integrativnoj terapiji postižemo brže i trajnije rezultate u pomoći osobi da razriješi svoje unutarnje konflikte i sazrije u dijelovima koji su ostali nedovršeni.