17 Jun Nove mogućnosti u psihoterapiji 21. stoljeća!

Bez osuvremenjivanja psihoterapijske prakse događa se da unatoč kvalitetnoj psihoterapiji osoba jako sporo napreduje te da nakon više godina rada ponovo upada u slična nezadovoljavajuća psihološka stanja zbog kojih je i krenula u psihoterapiju

Nove mogućnosti u psihoterapiji 21. stoljeća! Želimo li da ona bude učinkovitija potrebno je uključiti ova tri područja pomoći

Piše: Laszlo Pinter, integrativni tjelesno-orijentiran terapeut i osnivač Centra za integrativni razvoj • www.cir.hr

U ovom tekstu fokus stavljam na najbitnije aspekte individualne psihoterapije, postoje i mnogi drugi bitni aspekti kojima se ovdje ne bavim, npr. važnost usvajanja novih znanja i vještina, sport i rekreacija, porodični i društveni utjecaja na individuu koji su također važni da bi se obuhvatio širi kontekst psihološkog zdravlja.

Brži i potpuniji oporavak

Klasična psihoterapija pod čime podrazumijevam različite verbalno-kognitivne i psihoanalitičke pristupe, je psihoterapija koje je velikoj mjeri bazirana na znanstvenim dostignućima prošlog stoljeća.

Već krajem prošlog stoljeća a pogotovo u ovih prvih 20 godina ovoga stoljeća znanost u području neurologije, nutricionizma te novih istraživanja ljudskog mikrobioma (koji se sastoji od bakterija, arhea, gljivica, protoktista i virusa koji žive na nama i unutar nas) s naglaskom na crijevni mikrobiom, daje nam nepobitne dokaze da postoji stalan međuodnos između naše psiha i našeg mikrobiom. Istraživanja ukazuju na to da naš mikrobiom cijelo vrijeme u velikoj mjeri utiče na naše emocije i naše životne izbore. Ako u našem mikrobiomu dominiraju mikroorganizmi koji imaju štetan utjecaj na naše tijelo i psihu, tad oni na negativan način upravljaju našom voljom i ograničavaju našu slobodu izbora. Dokazano da na naš mikrobiom osim prehrane ogroman utjecaj imaju i osjećajna stanja kroz koja prolazimo.

Također neurološka mjerenja ljudskim moždanih valova i promjena u staničnim strukturama ljudskog mozga uzrokovanih meditacijama i proširenim stanjima svijesti ukazuju na pozitivan utjecaj takvih duhovnih praksi na oporavak živčanih stanica u onim dijelovima mozga koji najviše stradaju pod negativnim utjecajem stresa i traume. Meditativno opuštena stanja svijesti u nama aktiviraju pozitivna emocionalna stanja kroz koja sebe i druge doživljavamo kroz bliskost i ljubav.

Ove spoznaje upućuje na mogućnost da u psihoterapiju uključimo ova nova otkrića i kako bi osobama koje traže psihoterapijsku pomoć omogućiti brži i potpuniji oporavak.

Nakon 25 godina privatne psihoterapeutske prakse uvjeren sam da je zastarjelo i neučinkovito ne uključiti ova dva spomenuta aspekta u psihoterapiju. Bez osuvremenjivanja psihoterapijske prakse događa se da unatoč kvalitetnoj psihoterapiji osoba jako sporo napreduje te da nakon više godina rada ponovo upada u slična nezadovoljavajuća psihološka stanja zbog kojih je i krenula u psihoterapiju.

Zato je u integrativnu tjelesno orijentiranu psihoterapiju, želimo li da bude učinkovitija potrebno uključiti ova 3 područja pomoći:

1. Tjelesno orijentiranu psihoterapiju

2. Duhovna praksu – transpersonalnu psihoterapiju

3. Terapiju oporavka ljudskog mikrobioma

>> Pročitajte članak u cijelosti…