Moj životni put započinje odrastanjem u obitelji s gluhonijemim roditeljima, divnim ljudima koji su predano vjerujući da me vole, kao i svaki roditelji koji vole svoju djecu, davali sve od sebe da moj brat i ja odrastemo u sretne ljude.
Otkad znam za sebe, pišem, čitam, crtam. Preko dvadeset godina sam u kazalištu, završila sam kazališnu režiju, napravila niz predstava, u nekima i glumila. Zadnjih 10 godina rastapam se u slobodnom plesu, a od nedavno sam i u glazbi. Reklo bi se da je umjetnost moj put. Još kad uz to dodam činjenicu da sam odrasla u obitelji s gluhonijemim roditeljima, umjetnost je zapravo oduvijek bio moj način i pokušaj komunikacije s njima.
U vlastitu kreativnost sam oduvijek jako jako sumnjala. Na prijemnom na režiji nas je prošlo dvoje, ali to mi nije bila dovoljna potvrda da vrijedim. Užasavala sam se kritika i svih nepovoljnih komentara na svaki rad koji sam javno pokazala. Jednostavno nisam nikad bila dovoljno dobra. Ogromne napore sam ulagala u to da prepoznam što se od mene očekuje i jednakim naporom se trudila dati to svojim mentorima. Opet nije valjalo. Kad bi do mene i došla neka pohvala, nisam je mogla primiti. A kad bi netko i rekao da me smatra jako kreativnom, u meni je čučao strah da će netko otkriti zapravo kolika je to laž, koliko sam zapravo „fejk“. To je otišlo toliko daleko da sam doslovno od ljudi pobjegla na otok te vrlo brzo i potpuno prestala kreirati. Trebalo mi je dvadeset godina da shvatim da sam time žrtvovala svoju autentičnost. A Kreacije nema bez autentičnosti.
Zaključila sam da nisam dovoljno kreativna, dovoljno svoja, dovoljno autentična, prekrižila samu sebe kao umjetnicu. Sama s dvoje djece, valjalo je preživjeti. Bila sam kronično umorna, nikad nisam imala dovoljno vremena za sve obaveze koje sam imala, nikad siguran priljev novaca, a svaki partner s kojim sam bila, otišao je. Pa sam i ja otišla – na terapiju i upisala CIR. Otišla sam baš tamo jer sam razumjela jezik kojim tamo pričaju. A pričalo se tijelom. Kužite? Tijelom, rukama, nogama, ne riječima, a to sam znala odmalena. Tamo, duboko u sebi, bez da mi je itko objasnio i protumačio mi ozbiljnu psihologiju i znanost, teorije ljudske psihe i tijela, pronašla sam hrpu likova iz moje unutarnje drame, napisala bezbroj prizora u kojima se oni međusobno lome, ispisala stranice tragedije žešće od grčke tragedije, otvorila tu Pandorinu kutiju i suočila se sa svim što je izlazilo. I bilo je krvavo. Ko kataklizma nakon Hirošime. Spaljena zemlja bez traga života. Dokle god pogled seže dim i pepeo. Nebo je nestalo. A jedna mala djevojčica, zapetljane smeđe kose i obraza umrljanih čađom, stoji bosa i gleda taj užas. Sleđena. Sama.
Dala sam BESU – časnu riječ da nikad neću odustati da postanem prekrasan cvijet za koji sam stvorena. Odrasla žena je pružila ruku djevojčici i unatoč strahu i kataklizmi, krenule su skupa dalje. Klekla sam na koljena i poklonila se svojim ranama, umrla skupa s njima. I onda, iz dijamantski čiste i kristalne želje za životom, iz te, unatoč svemu, UNATOČ SVEMU, neslomljive energije života u mrtvoj meni – krenula je Kreacija. Stvorila sam novi život. Dubok, smislen, ispunjen, za sebe i svoje sinove, ušla sam u trajno stanje divljenja i ljubavi prema Životu i Ljudima. Kad pogledam unatrag u svoju dječju zainteresiranost i znatiželju za kreacijom i zašto su ljudi takvi kakvi jesu, umjetnost i psihologija su me oduvijek inspirirale i davale smisao životu te sam intuitivno terapiju i umjetnost spajala u svom radu. Danas kažem da su umjetnost i terapija dvije noge kojima hodam po svijetu, neodvojivi dijelovi mene, moje prirodno stanje bivanja. I to je ono što s radošću, poniznošću i dubokom zahvalnošću nudim svakoj Duši koja mi se otvori na putu, u individualnom radu, na terapijama, radionicama, predavanjima, usputnim susretima.
Radno iskustvo:
– danas; asistent učitelja u Centru za integrativni razvoj Split, podučavanje i predavanja, grupni terapijski rad
– danas; privatna terapijska praksa, vođenje umjetničkih i terapijskih radionica
– danas; predavač na Filozofskom fakultetu u Splitu, na Odsjeku za predškolski odgoj, za kolegije iz područja scenske umjetnosti i lutkarstva
– danas; profesionalna praksa kazališe režije i dramske pedagogije, vođenje umjetničkih radionica, umjetničkih projekata, profesionalna produkcija umjetničkih radova
Profesionalna edukacija:
2022.- u tijeku; Program za konstelacijski rad, Centar za integrativni razvoj, voditelj Svjetlana Bukovec
2021.- u tijeku; Mala energetska škola, Lidija Kaštelančić, tehnike iscjeljivanja po Barbari Brennan
2019. – 2022. Centar za integrativni razvoj, Napredni trening razvoja i integracije osobne moći, liderstva i seksualnosti, Zagreb
2016. – 2019. Centar za integrativni razvoj, edukacija za terapeuta integrativne tjelesno- orijentirane psihoterapije, Zagreb
– 2006., akademski redatelj, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu