PREDAVANJA

OTVORENO PREDAVANJE: TRAUMA U ODNOSIMA, Split, 07.02.2019.

OTVORENO PREDAVANJE: TRAUMA U ODNOSIMA, Split, 07.02.2019.

OTVORENO PREDAVANJE:  TRAUMA  U ODNOSIMA

Četvrtak,  07.02.2019. u  19h

Hotel Park,  Hatzeov Perivoj 3, Split

Voditeljica:  Asja K. Kuzmanić Roje, integrativna, tjelesno orijentirana terapeutkinja

 

Trauma odnosa je vrsta emocionalne i psihološke traume koja se javlja u kontekstu odnosa. Mi smo biološki usmjereni tražiti bliske i stalne, sigurne veze. Način roditeljske prisutnosti, predanosti, sposobnosti da zadovolje najranije dječje potrebe,  budu dovoljno predani djeci da ih podignu do odrasle dobi, utječe na dječji  psiho-fizički razvoj, sigurnost, povezanost i sposobnost emocionalne regulacije.   U sklopu predavanja i iskustvene radionice na temu traume odnosa, bit će govora o ponovljenim bolnim problemima/ranama u odnosima  ili kumulativnim (nakupljajućim) traumama koje su se dogodile tijekom vremena, a ne kao jednokratni šokantni događaj.

“Ako sam u tebi ostavio ranu, to nije samo tvoja, nego i moja rana.” – 💘 Haruki Murakami

Nije počelo s vama.

Nesvjesno upijamo i proživljavamo  tjeskobu, tugu i strahove naše majke.

Upijamo i ponavljamo napor, borbu i razočaranja našeg oca.

Upijamo i ponavljamo neuspjele odnose naših roditelja, djedova i baka.

Nerazriješene traume i nesvjesna obiteljska „odanost“  – (pre)nose se u riječima koje govorimo, emocionalnim simptomima koje izražavamo/skrivamo i tjelesnim obranama koje nesvjesno konstruiramo.

Naše emocije su tjelesne, doživljavamo ih i obrađujemo ih u našim tijelima, limbičkim sustavom. Zato su djelovanje i emocije tako usko povezani.Obzirom daa doživljavamo svoje emocije unutar tijela, osjećaji su često popraćeni potrebom za djelovanjem.

Budući da uslijed traume, dio mozga prefrontalni korteks ne radi svoj posao „obrade iskustva“ (čitaj: emocije i osjetilne impresije) na svjesnu razinu i njihovo shvaćanje, zastrašujuća ili traumatska iskustva se ne obrađuju i ne bilježe na isti način kao i obično iskustvo. Zbog zaleđenosti, ne postoji kapacitet za razmišljanje, analitičku obradu iskustva niti povezivanje/dovođenje  u kontekst. Umjesto toga, oni su potisnuti, „zaboravljeni“ ili izdvojeni  iz svijesti. Kao rezultat toga, osobe s ovom problematikom možda nemaju jasnu sliku o tome što ih muči, ne znaju jasno osjetiti  osjećaje, senzacije, niti ih pretočiti u riječi, verbalizirati. Uslijed traume predfrontalni korteks se privremeno zamrze (djelomično ili potpuno se zatvara zbog stresa i straha) i ne radi svoj posao razumijevanja i procesiranja  „iskustva“ (čitaj: emocije i osjetilne impresije) na svjesnu razinu i njihovo shvaćanje. Zastrašujuća ili traumatska iskustva se ne obrađuju i ne memoriraju/ ne bilježe na isti način kao i obično iskustvo.  Kamo onda idu svi naši osjećaji ako nam „razmišljajući“ mozak ne pomogne da ih razumijemo? Što se događa sa slikama, zvukovima, mirisima, okusima, senzacijama oko nas? Jesu li nestali? Jesmo li ih izmislili?

Bez pomoći prefrontalnog korteksa, sve te emocionalne i senzorne informacije bilježi limbički mozak/tijelo, ali ostaju neobrađene i nesvjesne bez tjelesnog pokretanja. Budući da prefrontalni korteks nije radio svoj posao podizanja informacija na svjesnu razinu, te emocije i osjetilni utisci su pohranjeni u nama, ali ostaju izvan dosega našeg svjesnog uma,te se kognitivno, kroz razgovor stoga nit ne mogu liječiti.

Tijelo se sjeća. Sjeća se povreda, stresa i trauma, ali i pamti svoje potrebe, svoj instinkt za preživljavanje i liječenje. Ako smo doživjeli događaj kojim smo osjetili opasnost po život, ili nekakav stalni stres koji nas s vremenom preplavljuje, malo je vjerojatno da smo ih u mogućnosti (pre)živjeti sami, bez (stručne) pomoći.

Mnogi ljudi se boje zacijelitii svoje rane, jer je njihov cijeli identitet usredotočen na traumu, ranu koju su doživjeli. Nesvjesno, ne znaju tko su izvan traume. Strah se podiže zbog nepoznatog i to može biti zastrašujuće.  Međutim, ne možemo zacijeliti ono što ne dopuštamo sebi osjetiti.

Molim vas, nemojte misliti da ste nesposobni, da ste zapeli, jer se niste dovoljno trudili da „ozdravite“ jer se ne znate nositi sa sobom u stresnim situacijama. Vjerojatnije je da jednostavno niste imali osobu koja vas može provesti kroz to stanje, ni prave alate koji će vam pomoći.

Trauma se ne možete „samo preboljeti“.

Treba vam netko tko je “tamo” bio i isplivao, odledio te unutarnje prostore.

Potrebno je promijeniti perspektivu, te osjetiti novo, pozitivno iskustvo.

Živčani sustav i alarmni sustav mozga tada će moći vidjeti da je traumatski događaj završen, a vi ćete prepoznati da ste sigurni i da ste preživjeli.

Dovršenje traumatskog iskustva u tijelu zahtijeva hrabrost, a nagrada je da ćete osloboditi svoj um i tijelo iz prošlosti i vratiti sebi svoj život.

Ako se emocionalno zatvorimo zbog straha da će cijena biti previsoka, udaljit ćemo se upravo od onoga što našem životu daje svrhu i smisao. Potrebni su nam hrabrost i odvažnost (skriveni u temelju ranjivosti) za koračanje da bismo naučili i otpustili nešto iz svoje prošlosti, jer tako prestajemo lutati po njoj, te počinjemo istinski živjeti.

Nerazriješena trauma može stvoriti okov/okvir/nacrt za naš život, te se prenijeti na našu djecu. No, ne mora se nastaviti. Može se završiti.

Započnites dolaskomm na predavanje i iskustvenu radionicu na temu Trauma u odnosima.  Kad jednom (spo)znamo kako upravljati tim nesvjesnim teritorijem, možemo početi mijenjati dugotrajne, ponavljajuće obrasce patnje i nezadovoljstva.

Na predavanju i iskustvenoj radionici (16.02.2019. u Integral Centru, Split) bit će govora o tome kako trauma nastaje, kako traume naših roditelja, baka i djedova mogu živjeti u našoj (racionalno neobjašnjivoj) depresiji, anksioznostii, tjeskobi, strahovima, panikama, fobijama, prezaposlenim mislima, te što se događa u nama prilikom otapanja/iscjeljivanja trauma, kao i o važnosti limbičkog sustava mozga, te tjelesnoj memoriji kao savezniku i putokazu prema izlazu iz začaranog kruga.

Bit će govora o važnosti  načina na koji se vezujemo za primarne figure iz djetinjstva, te kako se to odražava posljedično u današnjim odnosima.

Ulaz na predavanje/prezentaciju je otvoren za sve zainteresirane, ali je potrebna je najava dolaska na mail: asja.kuzmanic.roje@gmail.com  ili  integralcentarr@gmail.com ili SMS na 091 898 72 84 (Asja)

 

O voditeljici: osim što sam i sama imala navedenih problema, edukacijom, radom na sebi i individualnim terapijama, danas sam dobro u svakom smislu riječi. S većimm ili manjim odstupanjima, al sam dobro. Osobno iskustvo + edukacija, danas mi pomaže u radu s ljudima koji imaju iste/slične povrede jer osim intelektualnog, konkretnog alata, imam vlastito iskustvo kako je kad se zemlja trese, noge klecaju, srce lupa 300 na sat, glas drhti a glava se (ras)pršti od milijuna misli (koje ne pomažu, već dodatno izluđuju). Danas mogu suosjećajno i sa sigurnošću voditi ljude prema njihovoj istini i iscjeljivanju bolnih povreda, bez osuđivanja, kritiziranja.